Andrija Arsić, kolekcionar mini automobila iz Jagodine: Ljubav prema "Jugu" i "Mercedesu" je ista

|   Život
Ovaj kolekcionar bavi se i restauracijom modela koje poseduje. Jedan je od retkih u bivšoj Jugoslaviji koji ima automobile iz svih Bondovih filmova. Supruga i ćerke mu dosta pomažu u održavanju kolekcije i podržavaju ga.
Foto: TV Kopernikus

 

Andrija Arsić iz Jagodine jedan je od najstrastvenijih kolekcionara minijaturnih modela automobila i drugih vozila. Njegovu bogatu kolekciju danas čini više od 2000 prevoznih sredstava različitih veličina i modela: od naših legendi poput „Juga“ i „Fiće“ pa sve do luksuznijih modela inostranih proizvođača kao što su „BMW“ i „Mercedes“. Na ovaj način, može se reći da Andrija živi svoj dečački san.

-Igrali smo se tim vozilima kada smo bili mali. To su bili traktori, kamioni, autići, aviončići... To je prestalo kada je došao pubertet i neko drugo vreme. Kada sam sasvim slučajno u Nemačkoj pre nekoliko godina posetio jednu prodavnicu, tu su bili neki modeli koji su me vratili u detinjstvo. Tako je sve ponovo krenulo –započeo je svoju priču Andrija.

Najstariji model koji poseduje datira još iz osamdesetih godina prošlog veka, iz Čehoslovačke, a činjenicom da u svojoj kolekciji ima automobile iz svih filmova o Džejmsu Bondu, retko ko u bivšoj Jugoslaviji može se pohvaliti. Otišlo je dosta para na ono što smo imali prilike da vidimo, ali njemu nije žao. Ima i skupih i jeftinijih, ali njegova ljubav prema svim primercima je ista.

-Za mene je ova vrsta hobija jedan novi život. Kada dođem sa puta, pošto sam vozač kamiona, ja najviše vremena provodim sa porodicom. Kada hoću sebi malo da dam oduška, da nema nigde nikog, siđem ovde, pustim neku laganu muzikicu i uživam u modelima. Recimo, mogu 24 sata da provedem gledajući u svaki model jedno izvesno vreme, pa da pređem na drugi, treći i to je ono što mene ispunjava svakako –kaže on.

Andrija se bavi i restauracijom vozila koja su u njegovoj impresivnoj kolekciji. Za rad na jednom većem modelu treba od dva do tri sata dnevno nekoliko dana u nedelji. Kako kaže, to je dug, ali zanimljiv proces i za njega, to nije teret, već uživanje. Sve u svemu, njegov hobi nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

-Neko od prijatelja kaže: „Znaš šta, ti nisi normalan“, ali ima i onih koji kažu „Pa ovo je fantastično. Da nije ovoga ja se ne bih vratio u detinjstvo i prisetio nekih lepih trenutaka“. Kada su videli neke modele, bili su oduševljeni. Nekada ubacimo baterije u neko vozilo koje poseduje i daljinski upravljač, provozamo ga malo, vratimo u kutiju, gde stoji i dalje –rekao je Andrija i dodao da je kolekcionarstvo ove vrste terapeutski delovalo na njega tokom pandemije korona virusa i zabrane kretanja.

-Kada nismo mogli da se šetamo, prijatelji i ja smo provodili vreme ovde. Ne znam kako bih pregurao to zlo vreme da nije bilo ovih modela –napomenuo je on.

Primerke nabavlja pomoću kolega kolekcionara iz zemlje i inostranstva, ali i putem interneta. Kada dođe do željenog modela, njegovoj sreći nema kraja. Kaže, jave se leptirići u stomaku i svojevrsno uzbuđenje koje treba doživeti. Veoma je pažljiv prema svojim ljubimcima, a to očekuje i od onih koji su zainteresovani da ih pogledaju malo bliže.

-Kada neko hoće da pogleda, ja mu kažem da ne može model da se dira odozgo. Uzme se lepo odozdo, jer ima detalja poput retrovizora, antenice ili znaka, ako je u pitanju „Mercedes“, koji može tako da se polomi. Točak može da se okrene, takođe. Vrata se ne otvaraju na silu, već polako, nežno. Nije problem da se pogleda, ali uz moje odobrenje –kaže nam kolekcionar sa osmehom.

Njegova supruga, Bojana i dve ćerke Teodora i Andrijana dosta mu pomažu u održavanju kolekcije i što je najbitnije – imaju razumevanja, te mu njihova podrška mnogo znači.

-Da nije njih, teško da bih mogao ovo da postignem. One su mi poklonile jedan set četkica za šminkanje. Imaju tanku dlaku i mogu duboko da prodru u najsitnije delove automobile. One vole druge automobile devojačkih boja i marka im nije bitna. To njih ispunjava, a i mene zajedno sa njima. Čak su i one videle da su se automobili nekada pravili jako kvalitetno i sa mnogo duše, do 1996. godine. Sve posle toga je izgubilo taj stari sjaj –kaže Arsić i dodaje da će upravo one biti naslednice njegovog blaga.

Na proširivanju svoje kolekcije radiće i dalje. U planu mu je da napravi još jednu prostoriju za primerke koji još uvek nisu našli mesto na policama, a kako kaže, možda jednog dana od svega  ovoga nastane i svojevrstan muzej.

D.M.
 

Komentari (0)

Ne postoji komentar!

Napišite komentar