Jubilej "Šarene radionice": Kreativan projekat vredan divljenja

|   Info
“Glavni motiv je bio da sklonim decu od trauma koje su se javile posle bombardovanja i teških devedesetih kada su društvene vrednosti naglo počele da klizaju. Želeo sam da napravim nešto za decu koja vole umetnost i koja su talentovana. Bilo je to sjajno vreme za nas” rekao je Peđa Trajković, pisac za decu i idejni tvorac “Šarene radionice”
Film o "Radionici" je izazvao pozitivne reakcije: Foto TV Kopernikus

 

Gotovo da nema Jagodinca koji nije čuo sa legendarnu „Šarenu radionicu“. Veliki broj dece prošao je kroz ovu umetničku tvorevinu čuvenog jagodinskog pisca za decu Peđe Trajkovića koji je kroz igru pesmu i glumu pomagao u razvijanju kreativnosti i talenata kod najmlađih:

-Glavni motiv je bio da sklonim decu od trauma koje su se javile naročito posle bombardovanja i teških devedesetih godina kada su ovde društvene vrednosti naglo počele da klizaju. Izgubili su se mnogi moralni kriterijumi. Ja sam želeo da napravim nešto za dobru decu koja vole umetnost, koja su talentovana, znaju da se druže i koja znaju da cene drugarstvo. Jako mi je drago što sam u tome uspeo. U to su spontano bile uključene njihove porodice, kao i velika grupa jagodinskih muzičara “City bend”. Imali smo nastupe sa živom muzikom kao pravi rokeri. Bilo je to sjajno vreme za nas –seća se Peđa Trajković.

Sve je počelo 2000. godine od radijske emisije koja je bila emitovana na “Radio Jagodini” gde su deca iza mikrofona pokazivala svoj talenat, da bi celokupan projekat kasnije prerastao u pravi dečiji kabare, jedinstven na ovim prostorima, koji je negovao sve scenske žanrove: od recitala, preko pozorišnih predstava, pa sve do mjuzikala. Kao takav, širom Srbije bio je odlično prihvaćen:

-Putovali smo dosta. Sa obe generacije prešli smo ceo Balkan, a po Srbiji smo putovali od Leskovca do Subotice. Prošli smo sve književne i druge festivale, bili u Banjaluci, Novom Sadu, Kruševcu, Lazarevcu, Crvenki, Bečeju… Ne mogu ni da se setim gde smo sve bili –rekao je on.

Povodom dvadesetogodišnjice od osnivanja, nedavno je premijerno pušten i film o „Šarenoj radionici“. O istorijatu i značaju, na dokumentaran i setan način, u njemu govore saradnici, ali i bivši radioničari – sada odrasli, uspešni i mladi ljudi. Reakcije na film su i više nego pozitivne:

-Ceo dan mi se javljaju ljudi zbog filma koji je izazvao bujicu suza kod roditelja. Naročito je njima “Šarena radionica značila” mnogo. Nadam se das u deca koja su se pojavila u ovom filmu i govorila u njemu bila iskrena i da je to značajan trenutak njihovog detinjstva na koji su jako ponosni i srećni. Meni kao autoru toga jako znači kada radite nešto neobično, nesvakidašnje, neviđeno na balkanskim prostorima i kada uradite to uspešno da vam svi zavide što tako nešto postoji u malom gradu bez ikakvih sredstava pomoći. To je zaista veliki uspeh –rekao je ponosno Trajković.

Neki od bivših učesnika u ovom dečijem programu istakli su da je „Šarena radionica“ divan trenutak u njihovom detinjstvu koji će pamtiti celog života:

-Posebno mi je draga ta “Šarena radionica” jer mislim da je detinjstvo svakom čoveku jedan od najbitnijih trenutaka: kako u ličnom, tako i u profesionalnom smislu. Tu sam spoznao šta znače timski rad, drugarstvo, zalaganje, neke možda teške situacije za dete. Ako se kasnije opet pojave kroz život, onda znaš kako da se nosiš sa njima –rekao je dvadesetogodišnji Uroš Lazović, budući student glume.

-Ja sam tada imao sedam godina. Bio sam dečkić koji je jurcao i igrao se. Na to sam gledao kao na jedan vid zabave sa drugarima, a pre svega pamtim to druženje i poštovanje među nama. Pamtim to kao jedan provod i značajan deo mog odrastanja –rekao je dvadesetšestogodišnji Dimitrije Radojković, sada doktor veterinarske medicine.

-Bila sam najmlađi član tada i mislim da sam u “Šarenoj radionici” tada naučila kako biti dobar prijatelj i kako se ophoditi prema ljudima. Ta prijateljstva koja smo ostvarili u “Šarenoj radionici” i dan danas postoje, u manjem ili većem obimu, ali smo i dalje u kontaktu. To je svakako jedno od najlepših iskustava u mom životu –rekla je osamnaestogodišnja Anđelina Cvetković, učenica Srednje muzičke škole u Kragujevcu.

„Šarena radionica“ je još tada iziskivala dosta vremena i energije, te Trajković nije siguran da bi to mogao da ponovi. Ipak, i sam je istakao da su ove dve generacije koje su prošle, kao takve, neponovljive.

NOVA KNJIGA “EVO ZAŠTO GAVRAN LIČI NA PISAĆI STO”

Možda povratak “Šarene radionice” nije u planu, ali Trajković ne prestaje da piše za najmlađe. Nedavno je iz štampe izašla njegova nova knjiga koja nosi naziv “Evo zašto gavran liči na pisaći sto”:

-Ova situacija nas je malo poremetila pa ne znam kada ću je promovisati. To je jedan vrhunac u mojoj karijeri kada je u pitanju “nonsens” poezija. Napravio sam jednu urnebesnu knjigu i očekujem lepe uspehe sa njom –rekao je Trajković.

D.M.
 

 

Komentari (0)

Ne postoji komentar!

Napišite komentar