Nova knjiga Slavice Đurić Sedlarević "Izvorska vila": Pozitivne misli pretočene u stihove

|   Život
„Okruženi smo lepotom. Sve zavisi kako se gleda na nju“ rekla je književnica
Slavica Đurić Sedlarević sa svojim knjigama: Foto Saša Jović

 

Slavica Đurić Sedlarević oduvek je gajila ljubav prema pisanju, ali tek nedavno se osmelila da svoj rad predstavi i široj publici. Pred kraj 2019. godine, objavila je svoj prvi roman „Rođeta pre nego začeta“, a nepunih godinu dana kasnije, iz njenog pera izašla je i zbirka pesama „Izvorska vila“:

-Dođe taj trenutak kada emocije isplivaju i onda uzmeš olovku u ruke, to krene i nema kraja. Za to sam zahvalna svom književnom prvencu. Za nepunih godinu dana, meni se posrećilo i ja sam dve knjige napisala. To kao da je čučalo u meni i čekalo da sve to ispliva, kako bi se pretočilo u delo –rekla je Slavica na početku našeg razgovora.

Knjiga „Izvorska vila“ sastoji se od 52 pesme: od majčinskih, preko zavičajnih i ljubavnih, do opominjujućih. Komentar supruga da je ona „pesnička duša“ dao joj je vetar u leđa za ovu zbirku, a inspiraciju za pisanje, Slavica i danas pronalazi u svakom trenutku svog života:

-Ja ustanem ujutru, članovi porodice krenu sa svojim obavezama, a ja sednem ovde u dnevnoj sobi, popijem kaficu ili čaj i može da me inspiriše sve: lepo jutro, cvrkut ptice, kad se njišu grane, kiša... Ja tako stvorim sliku i te slike pretočim u stihove. Može i prolaznik da me inspiriše. U knjizi imam pesme koje su posvećene mlađoj i starijoj ćeri, unuku, suprugu. Ima i onih koje nisu posvećene porodici, namenila sam ih prijateljima i nepoznatim ljudima. Zapravo, celom svetu šaljem toplinu, ljubav, sreću, veru i nadu –istakla je Slavica sa zadovoljstvom.

Kao i mnogima, pandemija korona virusa i njoj je teško pala, ali ona se, uprkos brizi, trudi da na celu situaciju gleda kroz ružičaste naočare. Svojim radom, ona želi da pošalje snažnu poruku punu pozitivnih misli:

-Htela sam da pokažem da i u tom lošem ima nečeg dbrog. Pesmom snažiš ljude da nađu motiv za bolje sutra, nešto lepo, neku radost života. Lepo je i kad zora sviće, kada grmi, kada pada kiša... Mi smo okruženi lepotom, sve zavisi kako se gleda na nju. Neki ljudi, lepe stvari gledaju na ružan način. Meni već stižu komentari, uz primedbu, da je trebalo da dodam da je ova knjiga lek za dušu –rekla nam je književnica.

Uz veliku podršku porodice: supruga Ljubiše, sina Vladimira, ćerki Jelene i Jane i unuka Viktora, kao i bliskih ljudi, Slavica se sprema za nove književne pohode. Već je počela sa pisanjem nove knjige, u nadi da će kao i prethodne dve, i ova naći svoj put do srca svih ljubitelja pisane reči.

D.M.
 

Komentari (0)

Ne postoji komentar!

Napišite komentar